Poker nije samo matematika, vještina i čitanje govora tijela protivnika. Za mnoge igrače, to je također rituali: neobični običaji, sujeverja i osobne amajlije koje se čine podjednako važnima kao poznavanje šansi u potu.

Neki od tih rituala imaju smisla, drugi su potpuno bizarni, ali svi otkrivaju jednu stvar: poker je jednako psihološka igra protiv samog sebe koliko i protiv drugih.

Previous Next

Zašto poker igrači vole svoje rituale

Poker stol je nepredvidivo bojno polje: bez obzira koliko ste dobri, sreća uvijek ima svoje mišljenje; zato rituali pronalaze svoj put, dajući igračima osjećaj kontrole nad nekontroliranim.

Bilo da se radi o miješanju čipova na određeni način, urednom slaganju ili odbijanju da sjednu na određeno mjesto, ove rutine stvaraju osjećaj ugode. Naravno, one zapravo ne mijenjaju karte, ali vjerovanje da bi mogle daje igračima dodatno samopouzdanje... A u pokeru, samopouzdanje može biti najoštrije oružje.

Moć amajlija

Od izlizane zaštite za karte u obliku lubanja do zečjih nogu, novčića i čak akcijskih figura, poker stol često izgleda kao mali bazar osobnih blaga: neki igrači neće igrati bez svog “sretnog” predmeta pored čipova, neki poznati donose male igračke na stol, dok drugi inzistiraju da uvijek nose isti čip ili novčić u džepu.

Racionalno, znaju da plastična figura neće otjerati lošu ruku, ali pokušajte to reći nekome tko je upravo udvostručio svoj stack dok mu amajlija bdije nad njim!

Sujeverja koja prelaze granicu

Neki rituali su smiješni, drugi graniče s opsesijom. Postoje igrači koji neće složiti svoje čipove dok ne osvoje prvu ruku, oni koji nose određenu majicu za finalne stolove, pa čak i oni koji prije svake sesije imaju sretan obrok (da, postoje grindersi koji se kunu u moć pilećih krilca).

Onda tu je i čuveni strah od broja 13: neki igrači izbjegavaju broj 13 kao da je proklet. Drugi odbijaju sjesti ako dealer pogrešno prereže špil. Ali u tom trenutku, ne igrate protiv karata, igrate protiv... vlastite glave.

Djeluje li ovo zapravo?

Kratki odgovor: ne. Dugi odgovor: djelomično. Amajlije i sujeverja ne mijenjaju špil, ali mogu promijeniti igrača: ako vjerovanje u ritual smanjuje stres i povećava samopouzdanje, može zapravo poboljšati donošenje odluka.

Poker je psihološki maraton, i sve što smiruje um može dati prednost; samo pazite da sujeverje ne nadvlada logiku, odustajanje od dobitne ruke jer vam je “svemir poslao znak” je ritual za kojim ćete žaliti.

Psihologija iza rituala

Psiholozi ovo nazivaju “illusornom kontrolom”, vjerovanje da možete utjecati na sreću kroz ponašanje. To je isti razlog zbog kojeg sportaši nose iste čarape na svakoj utakmici ili pjevači rade iste rutine za zagrijavanje prije koncerta.

U pokeru, gdje je varijanca brutalna, a swingovi neizbježni, rituali štite igrače od osjećaja nemoći, a možda su i dio zabave. Uostalom, poker bi bio malo manje šaren bez tipa na mjestu četiri koji šapuće svojoj sretnoj kovanici prije svakog all-ina!

Igra iza igre

Na kraju dana, poker rituali su dio onoga što igru čini ljudskom: podsjećaju nas da izvan strategije i matematike, poker je priče, neobičnosti i osobnosti. Bilo da je vaš ritual kucanje po stolu za sreću, nošenje omiljene dukserice ili čuvanje stacka s figurom superjunaka, dio je vašeg poker identiteta.

Djeluju li? Ne baš. Jesu li važni? Apsolutno!